Opšte je poznato da dve trećine planete Zemlje čini voda. Zato je zovu još i plava planeta – na snimcima iz svemira Zemlja je plave boje zbog okeana i drugih voda. Jednu trećinu planete čini kopno (zemlja), a za izgled kopna odgovorni su vulkani. Ova činjenica nas navodi na pitanje kako to da su upravo vulkani, najstrašnija sila prirode koja je bila veliki strah i trepet kod ljudi, formirali reljef na našoj planeti.
Šta je vulkan?
Vulkan izgleda kao ogromna gomila zemlje ili planina na površini Zemlje sa otvorom na vrhu. On zapravo predstavlja pukotinu (otvor) u zemljinoj kori kroz koji izbijaju rastopljene stene, pepeo i gasovi iz unutrašnjosti planete.
Nekada je bilo mnogo vulkana širom planete koji su imali razorne erupcije. Danas postoji oko 1500 aktivnih vulkana na kopnu i nebrojano mnogo ispod okeana. Za vulkan kažemo da je aktivan samo kada ispušta lavu, gasove ili druge supstance.
Većina brda, planina, visoravni, stena i ravnica su rezultat vulkanskih erupcija. Oni su kreirali prelepe pejzaže od kojih svima zastaje dah.
Kako su nastali vulkani?
Naša planeta se sastoji od tri sloja: spoljašnje kore, omotača i jezgra.
Zemljina kora se sastoji od ogromnih ploča koje se veoma, veoma sporo, ali neprekidno pomeraju. Duboko u Zemlji nalazi se kombinacija rastopljenih materijala i gasova – gusta i polutečna masa koja se naziva magma.
Kada se tektonske ploče pomeraju dolazi do sudara i tada se jedna od njih podvuče ispod druge. U zemljinoj kori tada nastaju pukotine. Jedan deo kopna tone u Zemlju, a pritisci i temperatura rastu i oslobađaju vodu iz stena. Tada voda smanjuje tačku topljenja okolnih stena i magma može da probije put do površine.
Eksplozija magme koja izlazi kroz otvore zemlje naziva se erupcija vulkana, a kada je magma na površini Zemlje naziva se lava. Magma se razliva po površini, a kada se ohladi postaje novi sloj na zemljinoj kori. Svaki put kada se desi nova erupcija i lava se ohladi dobija se novi sloj. Na kraju, rezultat slojeva ohlađene lave je planina sa otvorom na vrhu koju nazivamo vulkan.
Neki vulkani su nastali jer je magma tražila put do površine. Visoke temperature, gasovi i pare u unutrašnjosti zemlje pružaju otpor magmi koja se uzdiže i koristi pukotine i naprsline u stenovitoj masi kao put ka površini Zemlje. Ona se tada brzo kreće i naglo izbija. Ako nema pukotina kretanje magme je usporeno i razvija se u etapama. Ukoliko su pukotine začepljene i magma probije čep, erupcija vulkana je praćena zemljotresom.
Da li je moguće predvideti erupciju vulkana?
U poslednjih dvadeset godina naučnici su uspeli da utvrde kako da predvide erupciju vulkana. Pre erupcije, vulkani stvaraju grmljavinu i jeku. Upravo ti zvukovi omogućuju naučnicima da sa velikom preciznošću utvrde vreme erupcije. Pored ovih zvukova, naučnici proučavaju i vibracije i talase koji nastaju u vulkanima. Oni prate dužinu trajanja vibracija i visinu frekvencije. Vibracija koja se pojačava nekoliko sekundi, a kojom dominira niskofrkventni talas od trajanja minut ili više naziva se dugi period. Što je češće ponavljanje dugih perioda iz iste pukotine to je bliža erupcija. Zahvaljujući ovom otkriću stanovništvo može na vreme da se evakuiše kako bi izbeglo moguću kataklizmatičnu erupciju.
Vulkani su jedan od najsmrtonosnijih prirodnih fenomena, i čak i ne moramo da budemo u njihovoj blizini da bismo snosili posledice. Prilikom erupcije, osim lave, vulkani izbacuju i „kišu“ usijanog kamenja i vrtlog vrelog gasa koji se brzo i daleko širi. U prošlosti su odneli milione života. Neke erupcije su izazvale i klimatske promene, cunamije, zemljotrese, jedna je čak i zamračila Zemlju.
Erupcije vulkana imaju i jednu drugu, dobru stranu – one donose i hranljive sastojke na tlo. Visoka vulkanska područja imaju najplodnije obradive površine na planeti.
