Da li ste ikada pogledali zmiju i zapitali se: kako ovo čudo pije vodu? Ok, čak i ako vam takvo pitanje nikad nije palo na pamet, fiziolozima koji izučavaju životinje svakako jeste.
Odgovor svakako nije očigledan jer zmije nemaju usne kao mi. I prilično je jasno da njihovi tanki, račvasti jezici nisu napravljeni da pokupe vodu kao što to čine psi i mačke. Takođe, zmije ne napune usta vodom i ne zabacuju glavu unazad da progutaju, kao što to čine ptice. Kako onda zmije piju vodu?

Još 1990-ih, istraživači su mislili da su shvatili ovu zagonetku. Ali, ispostavilo se da su nešto propustili – neke zmije imaju “sunđerasta” usta koja bukvalno upijaju vodu. Vratićemo se posle na ovo. Elem, ti naučnici su tokom 90-ih pažljivo posmatrali carske udave (boa constrictor), smeđe zmije (brown tree snake), i crne zmije (eastern rat snake) tokom pijenja vode, i na osnovu video zapisa i modeliranja dinamike fluida, utvrdili da se ove životinje oslanjaju na usisavanje. Da budemo precizniji, ritmičnim stezanjem određenih mišića u ustima i grlu, zmije mogu da usisavaju vodu i neprestano je potiskuju unazad bez zabacivanja glave. Ovaj sistem funkcioniše zato što zmije mogu da zatvore svoja usta da piju, kao kada mi zatvorimo usne oko slamke.

Međutim, nakon toga, istraživači su primetili da neke zmije piju bez zatvaranja usta, što jednostavno nije imalo nikakvog smisla, sve dok nisu shvatili da se usta zmija ponašaju kao sunđeri. Gornji i donji zid usne duplje kod zmija su prekriveni mekim tkivom sa puno nabora. I ispostavilo se da one mogu malo da prošire prostor između tih nabora. Molekuli koji oblažu ova tkiva su zaista dobri u privlačenju vode, i ta privlačnost (adhezija), je jača od privlačnosti vode prema sopstvenim molekulima (kohezija).

Dakle, kad zmija otvori usta kako bi pustila vodu da uđe, ona raširi ove nabore, a procesom koji se naziva kapilarno dejstvo, molekuli vode se pomeraju nagore i unutra uprkos gravitaciji. U suštini, to je isto kao i ono što se dešava sa sunđerom – ako na mokro mesto spustimo stisnut sunđer, a zatim polako otpustimo stisak, voda će putovati ka gore i ka unutrašnjosti sunđera. A kada je zmijski “sunđer” mokar, onda će pokreti kostiju i mišića u vilici i glavi stisnuti usta čime će se voda istisnuti iz sunđerastih nabora tako da se može progutati.

Ovo pijenje uz pomoć sunđerastih nabora se verovatno javlja u kombinaciji sa aktivnijim usisavanjem vode, a ne kao njegova zamena. I izgleda da je potpuno jedinstveno zmijama, iako neki gušteri imaju slične nabore u svojim ustima. To nam govori da ovi nabori verovatno nisu razvijeni zbog pijenja vode, već su ono što biolozi nazivaju “eksaptacija” – osobina koja je evoluirala za jednu svrhu, ali sada ipak služi drugoj. Naučnici misle da ovi nabori postoje jer zmije gutaju ceo plen, a da bi to bilo izvodljivo, njihove čeljusti treba da se otvore neverovatno široko i obmotaju njihov obrok, stoga i poseduju kožu koja se može proširiti. Dakle, ovi nabori su verovatno evoluirali radi lakšeg hranjenja, a sasvim slučajno su bili i prilično korisni i za pijenje.

Verovatno ima još dosta toga da se istraži na ovu temu, i istina je da naučnici još uvek nisu potpuno sigurni kako zmije piju. Čini se da neke vrste koriste obe ove metode, druge preferiraju jednu, a neke menjanju navike kako stare i rastu.

Svakako, iako nismo dobili jednostavan konačan odgovor, i iako postoji još prostora za istraživanje, ono što je sigurno jeste da smo uvećali svoje znanje za nekoliko zanimljivih činjenica. Pritom, tu je i bonus informacija – zmije imaju sunđerasta usta. Nije li to fantastično?!

Oceni tekst
0Sviđa mi se0Ne sviđa mi se0Volim0Haha0Vau!

O nama