Šta se dešava u našem mozgu dok slažemo puzzle?

Bilo da imaju 100 ili 1000 delova, svaka vrsta zagonetke koju treba da rešimo isto je što i bildovanje naših moždanih vijuga. Naučnici kažu da sličan efekat imaju i kvizovi na TV-u, ukrštene reči (crossword puzzle) ili sudoku…

Dok tražimo rešenje, oštrimo pamet. Zbunjivanje i zabava idu u paketu sa nešto adrenalina…

Naš mozak misli da lovimo

Početak je uglavnom čist prostor, međutim kako igra odmiče… shvatamo da smo celi investirani u rezultat.
Slagalice se igraju i rečima i brojevima i oblicima i logikom, pa slično kao detektiv u misterioznoj priči ili naučnik koji traži razloge za neki fenomen – uključeni smo u mentalni lov.
Ponašamo se kao da nam svira napeti instrumental u pozadini iako smo u opuštenom okruženju (dnevnoj sobi ili u društvu prijatelja), jer iznutra ozbiljna mašinerija radi dok postavljamo simbol na odgovarajući način u mreži. Mnogo želimo da složimo sve kao pod konac.

Istovremeno se nalazimo u i van zone komfora, a dokazano je da:  

  • Slagalice povećavaju IQ – 25 minuta dnevno dodaje 4 poena inteligenciji
  • Pomažu koordinaciji mozga – ruke, oči i neuroni zajedno rešavaju problem
  • Poboljšavaju pamćenje – posebno kratkoročno, ali i ono se računa dok obrađujemo razne oblike + boje, kao i način na koji se međusobno uklapaju
  • Smanjuju stres – predstavljaju odličnu diverziju za mozak i poboljšavaju lučenje dopamina odgovornog za motivaciju
  • Odlažu Alchajmerovu bolest – čak jedna partija slagalice znatno poboljšava brzinu obrade informacija

Sumirano, sprečava se elimisanje postojećih, a iz nedelje u nedelju stvaraju se nove neuronske veze. Nema šanse da dođe do kognitivnog pada, naprotiv!

Slagalice pokreću i levu i desnu stranu mozga

“Mašta se aktivira zajedno sa rasuđivanjem ili računanjem” kaže Marsel Danesi, autor knjige The Total Brain Workout.

Levi, logički deo se bavi rešavanjem problema dok desni, kreativni deo vidi veliku sliku na kutiji slagalice pre nego što počnemo da je slažemo – ovo uzimanje i davanje neuronske veze u obe hemisfere poboljšava sposobnost učenja, razumevanja i pamćenja. Sa miljardama neurona koji rade, igre slagalica nas drže preokupiranim, a naš mozak je stimulisan satima.

Mentalni lov se završava satisfakcijom kada konačno shvatimo taj poslednji trag ili ubacimo deo koji nedostaje, zahvaljujući regionu mozga odgovornom za nagrade i pojačanje.

Šta se dešava ako ne treniramo kognitivne veštine?

Mozak je programiran da čuva svoje resurse, tako da on automatski briše veze koje ne koristi često.
Ne odjednom, ali postepeno prestaje da šalje aktivne signale i sinapse postaju sve slabije i slabije… Zato vremenom može biti teže da se dokopamo određene informacije ili veštine koje smo ranije “držali u malom prstu”… ali poenta je da do toga uopšte ne mora da dođe.  

Istorija slagalice

Prva slagalica je u stvari bila mapa i trebalo je da pomogne deci u učenju geografije. Tako je 1767. Evropa bukvalno bila isečena na delove da bi se prilikom slaganja na zabavniji način pamtilo gde je koja država, grad ili reka… a koncept je kasnije prodat elitnim internatima.  

Na osnovu toga, razvijale su se razne slagalice za nastavu, a nešto kasnije i zabavu: komadi koji prikazuju životinje, azbuku, pejzaže, dečije pesme i moderne heroje.

Zanimljive činjenice o slagalicama:  

  • Džon Spilsberi, engleski kartograf iz 18. veka je napravio prvu slagalicu
  • Slagalice su se prvobitno zvale “secirane mape”   
  • U 19. veku za rezanje krivina u drvetu koristile su se mehaničke testere – saw , a reč – jig opisivala je pokret mašine gore-dole, po čemu je slagalica dobila zvanično ime: jigsaw puzzle
  • Samo bogate porodice su posedovale slagalice, jer su bile pravljenje od mahagonija i koristile se u svrhu edukacije
  • U početku na kutijama nije bilo slike, znalo se šta je u pitanju tek kad se cela slagalica sklopi
  • 1989. kompanija Stave Puzzles napravila je slagalicu od samo 5 delova i bez rešenja, kao deo prvoaprilske šale i odličan marketinški trik
  • Da bi proslavile popularnost igre, kompanije igračaka u Americi pokrenule su Međunarodni dan slagalica 1995.
  • Najteža slagalica na svetu je Double Retrospect, ima 32.000 delova, a kreator Kit Haring procenjuje da je potrebno oko 400 sati da se složi 
  • Godišnje se proda 1,8 milijardi slagalica
  • Enigmatologija je naziv za proučavanje zagonetki

Od kraljice Elizabete i Bil Gejtsa (poznatih ljubitelja slagalica), preko nas koji volimo izazov, do deteta koje pokušava da složi sliku Bambija – svi smo u istom sosu dok se lupamo po prstima gde koji deo ide?! Uvek negde zapne kad komadi deluju slično, a na kraju uz malo muke sve bude rešeno.
Stimulacija uma, treniranje radne memorije i mentalni lov je ono šta se dešava u našem mozgu dok rešavamo slagalicu… igra u kojoj IQ na duže staze ozbiljno profitira!

Oceni tekst
12Sviđa mi se0Ne sviđa mi se2Volim0Haha0Vau!

O nama