Gotovo bez izuzetka na svaki preokret koji ne očekujemo – u pesmi, vestima, nečijoj priči ili onom hladnom vetru kad izađemo iz vode… uvek znamo povod, ali ne znamo zašto nam koža tako reaguje?

Kad god nam se nešto sviđa ili ekstremno ne sviđa, ježenje se svodi na praiskonski instinkt.

Bori se ili beži

Da bismo bolje razumeli te sitne tačkice na koži, odmah na početku podsetnik da imamo emocionalnu i logičku stranu mozga, koje reaguju na sve što se dešava oko nas.

Ovde je emotivno primarno. Na primer, kao zec u šumi koji neprestano traži pretnje, takav je bio pračovek dok je ispitivao okruženje i napeto se okretao na svaki nedefinisani šum i nepoznate goste. Jasno nam je da u ovom kontekstu ne postoji takva stvar kao što je prijatno iznenađenje?

Pre je bio znak za najgori scenario! Potencijalni napad ili beg u najbliže sklonište, dok logički mozak ne pronađe bolje rešenje.

A mi se ježimo kad nas reči pesme pogode iznenada…

Kakve veze imaju muzika i ježenje?

Više nema borbi za preživljavanje (bar ne takvih), ali uvek postoje zvuci u okruženju i oni direktni u slušalicama, a nama je eto usađeno da emocionalni mozak sve to obrađuje na posebnom nivou.

Delovi pesama koji uključuju neočekivane harmonije ili nagle promene u jačini zvuka / glasa – izazivaju ježenje, jer krše očekivanja slušalaca.
Previše niske ili visoke frekvencije mogu nasumično da ubede mozak kako nešto suštinski nije u redu i recimo, Carmina burana – O fortuna je živi dokaz!

„Naš emocionalni mozak je jako lako prevariti da je ugrožen“, kaže Mičel Kolver, istraživač sa Univerziteta u Juti – „nervni sistem se razbukta, jer se mozak zaleti pitanjem: WHAT THE HELL IS THAT?“

Nekoliko sekundi nakon toga, logički deo mozga se uključuje i kreće u preispitivanje situacije.
On je taj koji prepoznaje tonove kao „običnu“ muziku, shvata da je na vidiku sve čisto, isključuje onaj emotivni deo i tako ježenje nestaje.

Sa filmovima, knjigama i pričama je identično, zato što u sebi imaju neku vrstu estetičke tenzije, jer ako nemaju onda je dosadno i predvidivo. Uglavnom…  

Da li se ježenje svodi na strah ili na zadovoljstvo?

Zavisi.

Ako smo shvatili da iznenađenje nije pretnja, onda procenjujemo da je u pitanju čista lepota!
U takvim situacijama dopamin odrađuje posao i ježenje postaje prijatno, jer nam je drago da smo u tom trenutku u svom telu i da svedočimo nečemu posebnom, mada zavisi od čoveka do čoveka…

Ne ježe se svi jednako

Oko 2/3 ljudi ima propratnu reakciju na spoljašnja dešavanja, a ostatak i ne baš.
Jedno od mogućih objašnjenja jeste tip ličnosti, tj. oni koju su otvoreni za iskustvo su automatski više skloni dubljim emotivnim doživljajima.

Zanimljive činjenice o ježenju:

  • Fenomen ježenja kože dok slušamo muziku zove se frisson, na francuskom estetska jeza
  • Istraživači su odobrili čak i termin kožni orgazam, jer ježenje predstavlja oslobađanje posle niza napetosti, ubrzan rad srca i disanja  
  • My heart will go on je u jednom od istraživanja imala slabiji efekat ježenja (14%) od pesama Purple rain i Time of My Life (50%)
  • Termin goosebumps dolazi od bukvalnog izgleda naše kože kad se naježimo, ali se u Kini npr. koristi izraz chicken skin
  • Evolutivno, ježenje je nasleđe naših predaka i kao sistem resetovanja kože pri naglim promenama temperature i njeno dodatno prilagođavanje 
  • Zbog odeće, nama češće ostaje ježenje u interakciji sa umetnošću
  • Psychology of Music potvrđuje da se češće naježe oni koji se udube u muziku (daydreaming) umesto onih koji je samo puste da teče mimo njih

Generalno gledano u životu, različitih situacija i iskustava ima milion – da li zbog lepote ili strahote ili hladnoće, ježimo se zato što naš emocionalni mozak reaguje na neočekivane obrte i preispituje svaku vrstu iznenađenja kao manje ili više prijatno iskustvo. Ako nije preteće, preplavi nas talas lepote!

Oceni tekst
4Sviđa mi se0Ne sviđa mi se0Volim0Haha0Vau!

O nama